Dobre knjige namijenjene su čitatelju – isto tako možemo pretpostaviti da arhitektura koja nadilazi ispunjavanje funkcija djeluje na sličan način nudeći različite relacije, pružajući prilike pojedincu da podigne svjesnost o vanjskom svijetu kako bi otkrio nove stavove u sebi. Inspiraciju. Inspiracija i samoća osnovni su uvjeti za rad jednog umjetnika. Studio Y projektiran je tako da pruži te uvjete i posluži kao privremeni dom umjetnicima svih vrsta.
Ovaj projekt Elmara Heimbacha i Klemensa Grunda uspješna je provedba koncepta u stvarnost – jedinstvenog paviljona na vodi. Šume s područja dvorca Gut Harms otvaraju se prema jezerima i malim potocima. Ako hodamo istočno od dvorca, u daljini vidimo djelić srebrno-sjajne konstrukcije koja je smještena na sredini jezera. Kako se približavamo konstrukciji, postaje nam očit susret dviju suprotnih sfera – eksterijera i interijera. Mat satinirana aluminijska ovojnica sastavljena od ploča s tiskom koje se reflektiraju u jezeru, u suprotnosti je s toplinom drva i svjetlom u unutrašnjosti.
U dnu Maslowljeve piramide osnovnih ljudskih potreba, arhitektura predstavlja otpor prema silama prirode. To je prvi vizualni dojam Y-a: čvrsta, ali nježna gesta bivanja na vodi. Mala građevina ima svoju vlastitu pojavnost; proteže se, otvara, zatvara i postaje transparentnom. Ne može se razumjeti geometrija konstrukcije samo iz jednog kuta gledanja. Šetajući oko jezera polako postajemo svjesni da je prostor ispod jednostrešnog krova u obliku slova Y. Pogledi kroz zgradu konstantno se mijenjaju i vidimo plutajuću sobu koja se nikad u potpunosti ne zatvara.
Voda koja okružuje paviljon na neki način poput praga povezuje i razdvaja – tako trebate plivati ili ploviti kako biste dospjeli u prostor. Kako biste ušli, ostavljate čvrsto tlo, stajete na nesigurnu površinu i ulazite pomičući zid od pleksiglasa u stranu. Vrata i prozori tretiraju se kao pomični zidovi i okreću se vertikalno ili horizontalno. Ne otvaraju se vrata – već sama prostorija.
Interijer koji je izrađen od šperploče okružuje posjetitelja poput pećine jer su zidovi, pod i strop jedno. Umirujuća i čvrsta ovojnica proteže se u krajolik u tri različita smjera. Šuma i obala postaju pitoreskno i otvoreno ograničenje percipiranog prostora. Budući da je krov nagnut pod kutem od 15°, visok radni prostor djeluje okomito, a prostor za spavanje na najnižoj točki kuće ostavlja dojam tišine i horizontalnosti.
Naizgled nepomično tijelo pokreće vjetar, iako je kretanje ograničeno konopcima i sidrima. Osjećamo inspirirajuću uznemirenost, ali i zaljuljanu mirnoću. Kao da smo unutar glazbenog instrumenta koji prima, odašilje i pojačava vibracije.